beats by dre cheap

I guess we're all different. :)

Da , sjela sam to jutro na autobus stiskajući svoju sivu duksericu u hladnim rukama promrženim od ledenog vjetra koji je nemilosrdno puhao nagrizajući moje rumene obraze. Ušla sam u taj veliki pokretni tunel na točkovima pun prozora i sjedala. Sjela sam na stolicu negdje dole pri kraju, između sjedišta na kojem je sjedila neka starica i s druge strane neka mlada djevojka. Pogledala sam kroz prozor i gledala u sivo, hladno jutro i prolaznike koji užurbano hodaju - svako na svoju stranu. Gledajući tako u ljude kako se bore s vremenom i prolaze u nekom svom svijetu zjenica mi je skrenula na moj odraz lica u staklu . Jednom sam se duboko zagledala sama sebi u oči, dobro promjerila taj svoj blijedi odraz. Onda sam pogledala niže niz dugi prozor i ugledala odraz mlade djevojke koja je takođe gledala u prolaznike. Pogledavši još dalje spazila sam još nekoliko putnika i njihove odraze - nekog momka mojih godina koji je nosio slušalice , nekog starca i neku curicu koja je sjedila do njega, vjerovatno njegova unuka.  Pomislila sam na to koliko je ljepota precijenjena kod ljudi. Pomislila sam na to koliko ljepota nije nešto što se može na prvi pogled odrediti kod ljudi. Pomislila sam na to kako nečiji stav može totalno da promijeni nečiji imidž , kako nečija pozitivna energija djeluje pozitivno na izgled.  Pomislila sam na to koliko se samo ljudi zamaraju sitnicama i nesavršenstvima u svom izgledu koje možda samo oni i primijete. Koliko ljudi razmišlja o tome kakav će ostaviti dojam izgleda, umjesto kakvo će neko mišljenje o njima imati kao o osobi. Ušla sam jutros u  taj veliki pokretni tunel na točkovima, pun prozora i sjedala zamišljena  o  ljudima. O tome kako svakom od tih nekoliko putnika koji su sjedili to jutro u tom autobusu ja izgledam drugačije. Razmišljala sam kako su neki ljudi uvjerili sami sebe da izgledaju ružno, iako to nije istina. Ako se nađemo u nekom okruženju ljudi koji su pronašli zajednički ukus da nas osude da li smo  ružni , zašto da mi njih poslušamo i da osudimo sami sebe na njihovu odluku. Ustvari neki kažu da smo lijepi drugima, koliko smo lijepi i sami sebi. Stoga ako počnemo sebe omalovažavati zbog nekih predrasuda ili osuđenja koja neki ljudi zasnuju na osnovu svog ukusa, i nekome kome bi bili simpatični i lijepi postat ćemo nezanimljivi zbog našeg negativnog stava prema sebi. Uvjeravajući sebe da nismo atraktivni ili lijepi automatski uvjeravamo to isto i ljude oko nas. Pogledala sam kroz prozor tog autobusa i dok smo putovali tih nekih petnaest minuta promatrala sam koliko su svi ljudi različiti, i kako ima onih koji su na prvi pogled ljepši i onih koji su manje lijepi. Ali kada se dobro zagledaš, na svakoj osobi možemo pronaći neke posebnosti koje baš njih čine ljepšim nego sve ostale. Različitost je uistinu najveće bogatstvo čovječanstva.Različitim nas čine naši spostveni, jedinstveni pogledi na svijet oko nas. Svi mi razmišljamo drugačije od drugih. Ne cijenimo sve stvari isto, nisu nam iste stvari zanimljive, imamo različite vizije što je lijepo, a što loše. Svi smo mi ustvari jedinstveni. Možemo uvijek naći neku međusobnu sličnost sa nekom osobom , ali ne postoji ni jedna osoba na svijetu koja ima potpuno isto razmišljanje kao mi, ili da postoji neko ko izgleda potpuno isto kao mi. U različitosti leži zanimljivost i zabava ovog našeg svijeta, kada bi svi izgledali isto , ponašali se isto i razmilšljali isto ništa ne bi bilo zanimljivo. Sve bi bilo jednoliko i dosadno. Različitost je jedna od najljepših osobina koje možemo reći za ovo naše čovječanstvo, i upravo zbog toga moramo prihvatiti sve ljude oko sebe onakvima kakvi to oni ustvari jesu sa svim njihovim vrlinama . Svi smo mi upravo onakvi kakvi smo i trebali biti i svi smo stvoreni na svoj jedinstven način.

 

Evil Production Zero
http://evilproductionzero.blogger.ba
05/08/2011 02:27