beats by dre cheap

Rain isn't such a bad thing ;)

Uvijek je te tu taj neki period iščekivanja i straha između prvih sekundi slatkog mirisa vlažnog vjetra i onog trenutka kad se kiša sa nebesa spusti. Svako ko kaže da sunce donosi sreću očito nikada nije plesao na kiši. Tako je hodala polahko gledajući očima prema dole dok je svojim crvenim gumenim čizmama gazila po barama zapljuskujući bijele štramplice. Kosa joj je lelujala na vjetru povezana u dvije duge pletenice. Izgledala je tako spokojno, tako savršeno. Na glavi je nosila bijelu kapicu sa malom bijelom kuglicom koja bi poskočila svaki put za njom kada bi preskakala te velike kuglice mjehurića koje su se kupile na mokroj zemlji. Točkasti kišobran okretao se na njenim ramenima sve brže kada bi se sjetila te noći. Te noći koja je bila tako nalik toj, te noći koja je toliko značila.. Mrzila je kišu zbog toga, zbog toga što budi sjećanja - zbog toga što takve noći bude bol. Počela je disati ubrzano i bijeli oblaci koji su izlazili povremeno iz njenih sjajnih usta su izlazili sve češče. Zašto sve što je lijepo kratko traje ? Zašto i sada nije bila u njegovom zagrljaju, zašto nije i sada trajao taj trenutak, taj poljubac, ta toplina koju joj je davao i sigurnost koju joj je ulijevao. Zašto si rekao da ćeš ostati tu zauvijek ? Zašto si rekao da me nikada nećeš napustiti , ako to uistinu nisi mislio? Ako sam sada samo neka tužna sjena u tvom životu koja hoda za tobom tražeći te, na koju se ti ni ne osvrčeš. Zašto tako lijepa uspomena nema značenje u tvom životu ? Zašto tako lijepa uspomena ima tako grozno značenje u mom. Hodala je tako , unosila u sebe sve više tuge i sve više zgroženja. Mrzila je te kapljice koje su padale sa neba tako gorko, kao suze koje nebo plače. Mrzila je te mokre ulice i to tmurno nebo, mrzila je kisnuti, mrzila je sve u vezi kiše. Mrzila je sebe, njega, mrzila je cijeli svijet. Tako je mračno, tako hladno. Stala je .. Stala je ispod neke svjetiljke i u njenom prigušenom svjetlu pogledala gore. Pogledala gore u nevidljive zvijezde na nebu. Zvijezde su gore, to je znala ali se samo sada ne vide. Stala je, jer je zaustavila svoje misli, zaustavila svoju bol, zaustavila sve.. I raširila svoje usne u osmijeh. Nastavila je gledati u nebo, znala je da su zvijezde tamo, iako ih ne vidi - tamo su. Činjenica je da, iako je njena sreća nestala, tamo je , negdje tamo i čeka da se nebo razvedri da ponovo uđe u njen život. Ako sreća još nije stigla u njen život znači da je ogromna i da se kreće malim koracima.Zašto patiti za stvarima koje su bile tako lijepe ? Zato što ne traju sada ? Neko nikada ni ne proživi tako lijepe trenutke, i trebam biti zahvalna na njima. Nek me sreća vodi, uživat' ću u slobodi, a kada dođe vrijeme doći će drugi da zamijeni tebe, da popuni moj um novim lijepim sjećanjima koja će možda zauvijek trajati. Nikad ne treba očajavati, kada se nešto izgubi ! Osoba ili radost ili sreća.Sve se još divnije vraća.Što otpasti mora – otpada, što nama pripada - uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milione mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.Bog nije obećao dan bez bola, smijeh bez gorčine, sunce bez kiše, ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze, i svjetlo za put. Stajala je tu i gledala u svoje nevidljive zvijezde, zatvorila svoj točkasti kišobran i počela plesati na kiši. Voljela je kišu, voljela je njene dodire, voljela je njeno milovanje po koži, voljela je njen zvuk, miris i okus. Pjevala je na kiši, samo pjevala na kiši, what a wonderfull feeling - She's happy again :)

Tumblr_lpbm239dzl1qbc0uoo1_500_large

Evil Production Zero
http://evilproductionzero.blogger.ba
06/08/2011 02:37