beats by dre cheap

Zašto sam onda morala odrasti tako brzo ?

Gledala sam ih kroz suzne oči, nekako mi je sve navrlo u glavi i emocije su se srušile u sekundi. Sve se skupilo i nisam mogla da prebolim to da ne mogu da budem kao oni. Da skačem i igram se kao budala i da trčim naokolo spuštajući se niz tobogane i praveći kolačiće od pijeska. To igralište budi toliko uspomena na dane kada smo ja i moja klapica kao mali dolazili i igrali rata,žena i muževa i svakakvih gluposti koje toliko fale.U tim godinama smo znali govoriti - gle one cure - jedva čekam da odrastem i da budem kao ona.Svi su željeli da odrastu i svi su jedva čekali dane kada ćemo nositi štikle, šminkati se i ići u grad šetati kao budale gore-dole . Ali ne, ja od malena nikada nisam htjela odrasti, željela sam ostati dijete zauvijek. Uvijek sam smatrala odrastanje dosadnim, i ispostavilo se da sam bila upravu. Čim smo ušli u neku fazu kada se moglo reći da smo malo stariji svi su prestali da igraju igara, niko više napolje ne iznosi loptu - zapravo niko više ne izlazi 'napolje' nego 'u grad'  ili ' u kino'.  Sada se svi prave previše zreli za toga, svi misle da će izgledati glupo . Zašto sve što je tako lijepo tako kratko traje ? Zašto naše djetinjstvo ne traje duže, i  zašto već od 14 godine svi misle da su 'odrasli' ? Iskreno, i bojim se odrasti jer mi se čini da stvari nikada neće biti tako prelijepe kao što jesu dok smo mladi. Sada su svi kao sretni što oni spadaju u starije društvo, što su prerasli u 'tinejđere' ali šta bude kada STVARNO postanemo stari? Kada stvarno odrastemo , onda ćemo se kajati što nismo iskoristili svaku sekundu za igru umjesto želje za odrastanjem i samim 'prebrzim' odrastanjem.  Zar ne bi bilo lijepo da nam što duže traje ovo najkraće i najljepše doba života ? Zar nije blagoslov ostati mlad što duže? Nije lahko gledati tu malu djecu kako skaču kroz one plastične tunele, znajući da nisu svjesni koliko su sretni što to mogu. Želim da opet bude sve kao prije, kada sam bježala od dječaka, prijatelji su mi bili nešto novo, snovi su se tek zapisivali, a briga bilo je malo... Kada su odluke bile male i lahke, i dobro je bilo dobro, a zlo je bilo zlo, kada se loše stvari nisu dešavale , kada su nam samo ogrebana koljena izmamljivale suze, kada je 'zbogom' značilo samo preko ljeta i sreća se nastavljala i nastavljala i nije bilo slomljenih srca. Dok odrastamo shvatimo da čak i ta jedna osoba koja nas nikada ne bi trebala razočarati sigurno hoće. Bićemo povrijeđeni više od jednom i svaki put će biti bolnije. Svađe sa najboljim prijateljima, slomljena srca i krivljenje nove ljubavi za nešto što je stara učinila, i prosipanje suza -jer vrijeme brzo prolazi. Zato se smij, zabavljaj se i voli kao da nikada nisi bila povrijeđena jer svakih šezdeset sekundi provedenih u tuzi je minuta sreće koja se nikada ne može popraviti.


I'm just an immature little kid.
I'm a 5 year old trapped in a 14-year-old girls body.
I still drink chocolate milk with a straw and get yelled at for making bubbles.
I sing when I walk down the street, or when I'm alone at home.
I still dance to the sound of the shower
I'm always the first one who will run after a ball.
I sleep with my blankie and teddybear everynight.
I still love playing hide and seek, and my barbie doll isn't forgotten.
When it rains I run outside in the mud.
Catching lighting bugs outside marks the start of summer for me.
I still love watching cartoons.
Prank calling people i hate is the most fun.
Growing up is for nerds. <3

1300038439100_f_large

Evil Production Zero
http://evilproductionzero.blogger.ba
10/08/2011 02:51